RJEČNIK TERMINA
Ines Galić-Jušić, prof.logoped
afazija – potpuna odsutnost razumijevanja i/ili govornog izražavanja
aleksija – potpuna nemogućnost čitanja
agrafija – potpuna nemogućnost pisanja
anticipacija – spoznaja koja prethodi iskustvu; u čitanju predviđanje riječi prema kontekstu i prije nego što se riječ pročita, u pisanju predviđanje slova koje bi moglo doći sljedeće prema onom koje se već pojavilo u prethodnoj riječi
autizam – naziv za mentalno stanje osobe u kojem se ona više ili manje potpuno povlači u vlastiti svijet. Bolesna zauzetost osobe vlastitom ličnošću i njenim unutrašnjim problemima, praćena nedostatkom smisla za stvarnost, bijegom u svijet maštanja i potpunom ravnodušnošću prema drugim ljudima.
Bender – Gestalt test – psihološki test od 9 jednostavnih crteža koji se moraju precrtati; odstupanja pri precrtavanju upozoravaju na funkcionalne ili organske smetnje u središnjem živčanom sustavu
dekodirati – ukloniti neki kod, iščitati ga, iščitati slova ili brojke
disgrafija – specifične teškoće u pisanju, podrazumijevaju se teškoće djeteta da svlada vještinu pisanja prema pravopisnim načelima određenog jezika
dislalija – neispravan izgovor glasova koje se može očitovati kao izostavljanje nekog glasa, njegova zamjena nekim drugim glasom ili pak njegov iskrivljen izgovor. Može značiti i nesigurnu riječ zbog nesigurne predodžbe njezine glasovne strukture.
disgramatično – gramatički manjkavo, pogrešno u odnosu na gramatiku, gramatički netočno
diskalkulija – specifične smetnje u ovladavanju računanjem i drugim matematičkim operacijama
EEG – elektroencefalografija, postupak registracije električnih potencijala mozga. Dobivena snimka naziva se elektroencefalogram. Vrsta valova mijenja se kod nekih organskih bolesti mozga (epilepsija i dr.).
enkodirati – ući u neki kod, ući u sustav slova, brojeva ili drugih simbola
fonem – izgovoreni glas koji pripada standardnom glasovnom sustavu određenoga jezika
fonološki – odnosi se na glasove u jeziku, na fonologiju. Fonologija je dio gramatike koji se bavi poučavanjem jezičnog glasovnog ustroja.
gen – nasljedna jedinica, materijalni nositelj nasljednih svojstava organizama
genom – skupina kromosoma koja se prenosi kao cjelina od roditelja na potomstvo
grafem – pismena predodžba glasa, slovo
inteligencija i emocionalna inteligencija – danas prevladava mišljenje o inteligenciji kao konvencionalnom nazivu za sklop osobina, sklonosti i sposobnosti koje u različitim kombinacijama rezultiraju u reakcijama uspješnog prilagođivanja. Dakle, postoje različite više ili manje povezane sposobnosti: verbalna i matematička spretnost, prostorna, kinestetička (kretanje u prostoru) i glazbena sposobnost, te interpsihička i intrapsihička sposobnost.
Ove zadnje dvije sposobnosti temelj su osobne ili emocionalne inteligencije. Interpersonalna sposobnost jest sposobnost razumijevanja drugih: što ih motivira, kako funkcioniraju, kako s njima surađivati. Intrapersonalna sposobnost korelativna je sposobnost, samo okrenuta prema unutra. Riječ je o sposobnosti stvaranja točnog, vjernog modela vlastite ličnosti i sposobnosti da se taj model upotrijebi za uspješno funkcioniranje u životu.
Emocionalna inteligencija se još može definirati kao:
1. sposobnost za upoznavanje vlastitih emocija,
2. sposobnost upravljanja emocijama,
3. sposobnost motiviranja samog sebe,
4. sposobnost prepoznavanja emocija u drugima ili empatije (osobite vrste suosjećanja, uživljavanja i razumijevanje položaja drugih).
Osim emocionalne spominju se: apstraktna inteligencija (odgovara striktnom pojmu inteligencije kao sposobnosti rješavanja problema i snalaženju u novim situacijama), socijalna (sposobnost razumijevanja i rješavanja situacija i problema koji uključuju međuljudske odnose) i praktična inteligencija (sposobnost rješavanja konkretnih problema ili manipulacije nekim konkretnim objektima).
Postoji još i sljedeća podjela:
- Inteligencija tipa A, ili fluidna inteligencija. Fluidna inteligencija je nespecijalizirana, strukturira se pod većim utjecajem nasljednih dispozicija, a dolazi do izražaja u zadacima koji zahtijevaju razumijevanje simboličkih odnosa i kreativno rješavanje problema. Slično značenje pokriva i termin apstraktna inteligencija. Fluidna se inteligencija razvija do adolescencije i doseže svoj maksimum između 14 i 18 godine.
- Inteligencija tipa B, ili kristalizirana inteligencija. Kristalizirana ili specijalizirana inteligencija strukturira se pod utjecajem kulture i obrazovanja, a dolazi do izražaja u zadacima koji zahtijevaju znanje, opću informiranost i kognitivne vještine. Ovaj tip inteligencije razvija se tijekom čitavog života.
kvocijent inteligencije – pokazatelj stupnja intelektualnog razvoja pojedinca u odnosu na prosječni stupanj razvoja drugih pojedinaca iste dobi.
Obično se naziva kraticom IQ (Intelligence Quotient).
U djece se određuje tako da se mentalna dob (prosječna razvijenost one dobne skupine djece s kojom se dijete može izjednačiti), utvrđena nekim testom inteligencije za tu dob djece, podijeli djetetovom kronološkom dobi, a dobiveni se broj pomnoži sa 100. Odraslima se inteligencija mjeri drugim metodama.
Kvocijenti u rasponu od 90 do 110 smatraju se pokazateljima prosječne inteligencije, a oni ispod 70 znak su mentalne zaostalosti. Kvocijenti inteligencije iznad 140 upućuju na visoku nadarenost. U skladu s najnovijim promatranjem inteligencije kroz njezinu višestrukost, postaje vrlo upitno što zapravo mjere testovi inteligencije i koliko su oni uopće mogu poslužiti kao odredište u spoznavanju sklonosti, osobina i sposobnosti djece.
kinestetski osjet – osjet položaja i pokretanja tijela (vrtnja, napor, snaga, kretanje i položaj)
kognitivno – sve vezano uz spoznaju, mišljenje
kognitivni stil – karakterističan pristup rješavanju problema, u velikoj mjeri određen načinom primanja, interpretiranja i pohranjivanja informacija
konstitucija – u širem smislu građa i ustrojstvo neke osobe (u tjelesnom i psihičkom pogledu)
korteks – kora velikog mozga
kromosom – nitasta tvorba u staničnoj jezgri, nositelj nasljednih čimbenika (gena)
logatom – jedan ili više slogova (najčešće dva) koji nemaju značenje (na primjer: seg, doral, tetop )
morfem – najmanja jezična jedinica kojoj se u strukturi jezika pripisuje značenje (na primjer: cvijet, mlad)
neuron – živčana stanica s njezinim nastavcima
neurologija – znanost o građi, funkcijama i bolestima živčanog sustava
nespecifične smetnje – za razliku od specifičnih smetnji, šire područje u kojemu se neke smetnje očituju (npr. uz teškoće u čitanju koje su specifične smetnje pojavljuju se i raspršena pažnja, nemir ili otežano izgovaranje riječi, koje su nespecifične smetnje)
organicitet – organske smetnje – poremećaji doživljavanja i ponašanja izazvani najčešće promjenama u korteksu (kori mozga)
perceptivno – odnosi se na percepciju ili zamjedbu. Percepcija je psihički proces ili psihonervna aktivnost kojom se zahvaća objektivna realnost. Nastaje djelovanjem fizikalnih procesa iz okoline na osjetila.
perseveracija – ustrajanje u određenom obliku ponašanja; u čitanju: ponovljeno čitanje istog sloga, dijela riječi ili cijele riječi
posebne jezične teškoće – PJT – (engl. Specific Language Impairment – SLI) – termin se odnosi na djecu s neočekivanim i zabrinjavajućim tijekom jezičnog razvoja, a da razlozi za to nisu dokučivi. Jezični razvoj im je usporen, ali i drukčiji. U drugim područjima razvoja ona su skladno razvijena; imaju normalnu oštrinu sluha, motorički, emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj su u skladu s očekivanjima za djetetovu dob, a nisu dijagnosticirana ni teža neurološka oštećenja. Posebne jezične teškoće, po mišljenju sve većeg broja stručnjaka, u bliskoj su vezi s pojavom disleksije kod određenog broja djece. Čitanje je primarno jezična vještina, te je bitno uvjetovano općom jezičnom sposobnošću. Ono je nastavak jezičnih vještina koje je dijete već razvilo, zato je moguća uzročno-posljedična veza razine jezičnog razvoja i svladavanja čitanja. Sve ovo vrijedi za neku djecu sa sindromom disleksije, dok se za drugu postojanje posebnih jezičnih teškoća ne može ustvrditi.
predintelektualne funkcije – funkcije memorije, pažnje, percepcije, motorike kao preduvjeti za složenije funkcije mišljenja, govora, čitanja ili pisanja
sekvencioniranje – praćenje slijeda slova ili brojki
senzorički – odnosi se na osjete (vid, sluh, dodir, njuh i okus, položaj ili pokret)
simptom – znak bolesti ili nekog stanja, nagovještaj zbivanja
sinapsa – veza između dvije živčane stanice (neurona)
sindrom – skup karakteristika, osobina ili oblika ponašanja koji se pojavljuju zajedno ili se smatraju povezanima. U medicini i psihologiji označuje skupinu povezanih simptoma koji se smatraju indikativnim za određenu bolest ili psihičko stanje.
sintaksa – dio gramatike koji proučava sastav ili strukturu rečenice i način povezivanja riječi u rečenici
specifične smetnje – usko područje neke smetnje s najizraženijim karakteristikama važnima upravo za to područje, npr. samo čitanja, pisanja ili matematike
specifični poremećaji u učenju (engl. Specific Learning Disability -SLD) – dijagnosticiraju se kad su rezultati koje neka osoba postigne bitno ispod onih koji se očekuju s obzirom na dob, akademski stupanj, IQ i sredinu iz koje dijete potječe. Statistički podaci govore da se broj djece i adolescenata koji odustaju od školovanja penje i do 40% u navedenoj skupini. Vrlo često se u skupini djece s poremećajima u učenju uz neke druge dijagnostičke kategorije nalaze i djeca s deficitom pažnje/hiperaktivnim poremećajem.
sukcesivne funkcije – procesi razlikovanja, pamćenja i reproduciranja vremenskog redoslijeda stimulansa, aktivnosti ili simbola (npr. pamćenje i automatizirano reproduciranje nizova riječi, brojeva, glazbenih ritmova, pokreta itd.)