SIMPTOMI DISLEKSIJE U ŠKOLSKE DJECE
Jadranka Bjelica, prof.logoped
Prilikom utvrđivanja postojanja disleksije dobro je znati podatke iz prije navedenog upitnika za roditelje – oni mogu dodatno potvrditi sumnju i usmjeriti ispitivanje. Dobro je još usmjeriti pozornost na sljedeće:
Kako prepoznati dijete s disleksijom u razredu – opći pokazatelji za učitelje
- Čini li vam se da vas dijete često zbunjuje, a ne znate razlog?
- Jesu li standardi njegovog rada nepostojani, nepouzdani?
- Ima li teškoće zapamtiti nekoliko instrukcija?
- Pravi li “čudne” pogreške u čitanju i pisanju?
- Ima li problema kod prepisivanja s ploče?
- Ima li teškoće ili radi matematiku na “čudan” način?
- Iznenađuje li vas količinom truda koji ulaže u rad i slabim rezultatima rada?
- Je li nespretno u nekim područjima, a vrlo spretno u nekim drugim?
- Ponaša li se često kao razredni “klaun”, a vama se čini da nije stvarno veselo i sretno?
- Čini li vam se da vas uglavnom ne sluša?
- Čini li vam se da je lijeno i da mu nije stalo?
- Čini li vam se da nije koncentrirano, da je lako otklonjive pažnje?
- Ima li “dobre” i “loše” faze i dane?
- Je li zbunjeno u prostoru i vremenu, posebno u određivanju lijevo – desno?
- Puno je bolje u usmenom izražavanju?
Specifične teškoće povezane s čitanjem
– teškoće u povezivanja grafema s fonemom (slovo – glas),
– teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječi,
– strukturalne pogreške – premještanje ili umetanje (vrata-trava, novi-vino),
– zamjene grafički sličnih slova (b-d, b-p, m-n, n-u, a-e, s-z, š-ž, dobar-bodar, bebica-dedica, bili-pili, nema-mene),
– zamjene fonetski sličnih slova (d-t, g-k, b-p, z-s, drži-trž, brati-prati, grije-krije),
– zamjene slogova (on-no, ej-je, mi-im, do-od),
– zamjene riječi – pogađanje (mračni-mačka, dobar-obad),
– dodavanje slova i slogova (brada-barada, mrkva-markva, brod-borod),
– ponavljanje dijelova riječi (nasmijanini, ramemena),
– teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (slon-soln, 12-21),
– teškoće u slijedu smjera čitanja (gore-dolje, lijevo-desno),
– vraćanje na već pročitani red,
– zostavljanje riječi i cijelih redaka,
– čitanje jedne riječi na nekoliko pogrešnih načina.
Nespecifične teškoće povezane s čitanjem – mogu ih imati i djeca koja nemaju disleksiju
– sporost, različite blokade i stanke,
– poremećen ritam i izražajnost čitanja,
– nejasna i površna artikulacija,
– čitanje napamet i po prilici,
– slabo razumijevanje pročitanog.
Specifične teškoće povezane s pisanjem
– teškoće u povezivanju fonema s grafemom,
– zamjene grafički ili fonetski sličnih slova,
– produljeno “zrcalno” pisanje slova ili brojki,
– strukturalne pogreške (umetanje, dodavanje, premještanje),
– izostavljanje slova, dijelova riječi ili riječi,
– teškoće u slijedu smjera pisanja.
Nespecifične teškoće povezane s pisanjem – često ih imaju i djeca bez disleksije
– sporost, neurednost u radu, slabija čitljivost rukopisa,
– teškoće pri uporabi pravopisnih i gramatičkih pravila,
– narušen osjećaj za sintaksu.
Osim simptoma povezanih s čitanjem i pisanjem, često osobe s disleksijom imaju i specifične teškoće u nastavi matematike, što je detaljnije objašnjeno u poglavlju “Disleksija i matematika“.
Većina navedenih simptoma može se pojaviti u velikog broja djece koja nemaju disleksiju, što često zbunjuje roditelje i učitelje. Međutim, osnovna je razlika kvantitativna i kvalitativna. Simptomi u osoba s disleksijom su brojniji, jače izraženi i dugo traju.