PRAVA STUDENATA S DISLEKSIJOM
Zakoni i pravne odrednice vezane uz osobe s disleksijom u Hrvatskoj nigdje posebno ne spominju studente s disleksijom.
U području visokoga obrazovanja pravni su temelji dani u Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine 123/03), a sveučilišta, te fakulteti i odjeli unutar njih, svojim odlukama i pravilnicima nastoje urediti i poboljšati djelovanje tih sastavnica unutar visokoga obrazovanja.
Na Sveučilištu u Zagrebu djeluje Ured za studente s invaliditetom koji je namijenjen i studentima s teškoćama u učenju (disleksija, disgrafija i sl.).
Kao i u brojnim drugim zemljama Europe, disleksija je smještena unutar pojma invaliditeta odnosno teškoća. U Europi se uglavnom prihvaća određenje prema kojem je disleksija različitost u načinu djelovanja (funkcioniranja) osobe. Ima neurološku osnovu i problemi s kojima se osobe s disleksijom susreću najviše se očituju kroz značajne teškoće u točnom i tečnom čitanju, odnosno teškoćama u području pismenosti. Osobe s disleksijom imaju i svoje jake strane koje treba koristiti za nadvladavanje teškoća.
Najvažniji dio određenja je “različitost” ili prema nekima “teškoća u stjecanju”. Osobe s disleksijom uglavnom se slažu da se razlikuju od ostalih, no društvo je to koje čini od takve različitosti problem. Na žalost, s pragmatičnoga gledišta, sredstva mogu biti osigurana samo onim osobama s disleksijom koje prihvaćaju da imaju teškoću. Naime, svi smo različiti, a oni koji odobravaju sredstva ne mogu dati dodatnu podršku svima, to jest svima različitima.
Upravo iz ovih razloga prava osoba s disleksijom u Europi najčešće se ostvaruju prema zakonima unutar dviju kategorija: kategorije invalidnosti ili teškoće te edukacijske kategorije.
Potaknuti takvim iskustvima, članovi ISHEDS Tempus projekta Identification and Support in Higher Education for Dyslexic students – Prepoznavanje i podrška studentima s disleksijom u visokome obrazovanju, koji se od 2009. provodi i u Hrvatskoj, na Sveučilištu u Zagrebu u sklopu Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, su nastojali djelovati na zakonske osnove unutar zemalja članica Projekta.
Koordinatorica projekta za Hrvatsku, prof. dr. sc. Mirjana Lenček, je u sklopu ovoga projekta sačinila Prijedlog smjernica za izjednačavanje mogućnosti studiranja osoba s disleksijom koji se temelji na iskustvima Europe, ali je prilagođen uvjetima koji postoje na Sveučilištu u Zagrebu. Prijedlog je prihvaćen na sastanku Povjerenstva za studente s invaliditetom (stručno tijelo sa zadaćom kreiranja planova i programa, prioriteta i aktivnosti Ureda za studente s invaliditetom), 25. studenoga 2010., te je proslijeđen Senatu Sveučilišta u Zagrebu.
Do sada, osim navođenja disleksije kao područja u kojemu se provode aktivnosti Ureda za studente s invaliditetom nije bilo zakonskih prijedloga koje spominju prava studenata s disleksijom. Odluka kojom su bile omogućene prilagodbe pri polaganju prijemnoga ispita za pristupnike s disleksijom na Sveučilištu u Zagrebu, nastala kroz aktivnosti Ureda za studente s invaliditetom, nije više aktualna zbog uvođenja državne mature.