SIMPTOMI DISLEKSIJE U ŠKOLSKE DJECE

SIMPTOMI DISLEKSIJE U ŠKOLSKE DJECE

Jadranka Bjelica, prof.logoped

 

Prilikom utvrđivanja postojanja disleksije dobro je znati podatke iz prije navedenog upitnika za roditelje – oni mogu dodatno potvrditi sumnju i usmjeriti ispitivanje. Dobro je još usmjeriti pozornost na sljedeće:

 

Kako prepoznati dijete s disleksijom u razredu – opći pokazatelji za učitelje

  1. Čini li vam se da vas dijete često zbunjuje, a ne znate razlog?
  2. Jesu li standardi njegovog rada nepostojani, nepouzdani?
  3. Ima li teškoće zapamtiti nekoliko instrukcija?
  4. Pravi li “čudne” pogreške u čitanju i pisanju?
  5. Ima li problema kod prepisivanja s ploče?
  6. Ima li teškoće ili radi matematiku na “čudan” način?
  7. Iznenađuje li vas količinom truda koji ulaže u rad i slabim rezultatima rada?
  8. Je li nespretno u nekim područjima, a vrlo spretno u nekim drugim?
  9. Ponaša li se često kao razredni “klaun”, a vama se čini da nije stvarno veselo i sretno?
  10. Čini li vam se da vas uglavnom ne sluša?
  11. Čini li vam se da je lijeno i da mu nije stalo?
  12. Čini li vam se da nije koncentrirano, da je lako otklonjive pažnje?
  13. Ima li “dobre” i “loše” faze i dane?
  14. Je li zbunjeno u prostoru i vremenu, posebno u određivanju lijevo – desno?
  15. Puno je bolje u usmenom izražavanju?

 

Specifične teškoće povezane s čitanjem

– teškoće u povezivanja grafema s fonemom (slovo – glas),

– teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječi,

– strukturalne pogreške – premještanje ili umetanje (vrata-trava, novi-vino),

– zamjene grafički sličnih slova (b-d, b-p, m-n, n-u, a-e, s-z, š-ž, dobar-bodar, bebica-dedica, bili-pili, nema-mene),

– zamjene fonetski sličnih slova (d-t, g-k, b-p, z-s, drži-trž, brati-prati, grije-krije),

– zamjene slogova (on-no, ej-je, mi-im, do-od),

– zamjene riječi – pogađanje (mračni-mačka, dobar-obad),

– dodavanje slova i slogova (brada-barada, mrkva-markva, brod-borod),

– ponavljanje dijelova riječi (nasmijanini, ramemena),

– teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (slon-soln, 12-21),

– teškoće u slijedu smjera čitanja (gore-dolje, lijevo-desno),

– vraćanje na već pročitani red,

– zostavljanje riječi i cijelih redaka,

– čitanje jedne riječi na nekoliko pogrešnih načina.

 

Nespecifične teškoće povezane s čitanjem – mogu ih imati i djeca koja nemaju disleksiju

– sporost, različite blokade i stanke,

– poremećen ritam i izražajnost čitanja,

– nejasna i površna artikulacija,

– čitanje napamet i po prilici,

– slabo razumijevanje pročitanog.

 

Specifične teškoće povezane s pisanjem

– teškoće u povezivanju fonema s grafemom,

– zamjene grafički ili fonetski sličnih slova,

– produljeno “zrcalno” pisanje slova ili brojki,

– strukturalne pogreške (umetanje, dodavanje, premještanje),

– izostavljanje slova, dijelova riječi ili riječi,

– teškoće u slijedu smjera pisanja.

 

Nespecifične teškoće povezane s pisanjem – često ih imaju i djeca bez disleksije

– sporost, neurednost u radu, slabija čitljivost rukopisa,

– teškoće pri uporabi pravopisnih i gramatičkih pravila,

– narušen osjećaj za sintaksu.

 

Osim simptoma povezanih s čitanjem i pisanjem, često osobe s disleksijom imaju i specifične teškoće u nastavi matematike, što je detaljnije objašnjeno u poglavlju “Disleksija i matematika“.
Većina navedenih simptoma može se pojaviti u velikog broja djece koja nemaju disleksiju, što često zbunjuje roditelje i učitelje. Međutim, osnovna je razlika kvantitativna i kvalitativna. Simptomi u osoba s disleksijom su brojniji, jače izraženi i dugo traju.

Hrvatska udruga za disleksiju © 2014